Zelenu infrastrukturu čine međusobno povezana zelena i/ili plava područja koja se razvijaju kroz strateški planski pristup koji stvara rješenja za probleme očuvanja zemljišta, ekoloških i društvenih učinaka urbanog širenja i brze fragmentacije krajolika. Zelena infrastruktura može biti alat za organiziranje urbanih područja kako bi se zaštitila i podržala cjelovitost ekoloških i kulturnih funkcija te osigurala održivost urbanih područja. Lokalne vlasti obično imaju glavnu odgovornost za provedbu zelene infrastrukture u Europi zbog svoje nadležnosti planiranja i ulaganja u urbanu infrastrukturu. Oni imaju utjecaj na prirodu obnove i proširenja infrastrukture te imaju mogućnost promicanja zelenijih i održivijih urbanih središta.

Unatoč relevantnim primjerima dobre prakse zrelih sustava prostornog planiranja koji uključuju pristup zelenoj infrastrukturi, i dalje postoji velika neizvjesnost u praksi planiranja kako i u kojim razmjerima i u kojim fazama procesa planiranja iskoristiti pristup zelenoj infrastrukturi. Može biti i nejasno kako najbolje iskoristiti integrativne kapacitete pristupa za potporu održivom razvoju. Cilj je sažetka politike pomoći europskim, nacionalnim, regionalnim i gradskim vlastima da bolje razumiju kako se zelena infrastruktura u urbanim područjima može stvoriti, kako njome upravljati i kako ju poboljšati.

Zanima li te ovo? U nastavku se nalazi izvješće.